Griženje među djecom jasličke dobi

Griženje, udaranje i čupanje za kosu najčešći su oblici neprihvatljivog ponašanja u malog djeteta. Djeca osjećaju bol, ali još ne razumiju da određeni postupci ili pojave (poput griženja ili čupanja) mogu uzrokovati bol drugima. Nemaju razvijenu svijest o uzročno-posljedičnim odnosima, niti o boli i ozljeđivanju. Zadatak odraslih je da ih nauče da griženje ili štipanje boli.

U kojoj dobi se najčešće javlja ?

Najčešće se javlja u jasličkoj dobi (djeca ispod tri godine starosti), traje neko vrijeme i prolazi.

Uzroci takvog ponašanja

  • Rast zubića može uzrokovati bol koja se trljanjem desni ili griženjem može ublažiti.

  • Imitacija je jedan od glavnih oblika učenja koju djeca koriste te se na taj način griženje može proširiti u skupini djece.

  • Dijete griženjem pokušava riješiti neku frustraciju ili zadovoljiti potrebu. Može biti uznemireno jer je umorno, bolesno, gladno ili naprosto nervozno pa na taj način smanjuje napetost, a ne zna niti riječima objasniti što želi niti se može strpjeti dovoljno dugo pa na taj način skreće na sebe pozornost.

  • Dijete može ugristi drugo dijete jer mu ovo ne da igračku ili mu se slučajno našlo na putu.

Kako pomoći djetetu?

  • Otkrijte pravi uzrok griženja kako biste mu mogli pomoći.

  • Djeci treba pomoći u verbalizaciji; kad bolje usvoje jezične vještine moći će nam reći što ih muči te će se griženje, kao oblik komunikacije, spontano povući.

  • Preduhitrite dijete! Pokušajte predvidjeti situacije u kojima bi se griženje moglo pojaviti i stvorite uvjete kojima ćete smanjiti vjerojatnost pojavljivanja. Npr. ako dijete pokušava uzeti igračku od drugog djeteta, možete naslutiti da će to završiti sukobom i mogućim ugrizom, tada djelujte preventivno.

  • Budite mirni i dosljedni u svojim postupcima. Odmaknite dijete od djeteta koje je ugrizlo, objasnite mu kratko i jasno da ne prihvaćamo griženje kao oblik ponašanja i da ono boli, vodeći računa o njegovom uzrastu i sposobnosti razumijevanja.

  • Nemojte kažnjavati ili gristi dijete kako bi shvatilo da to boli, nego ga usmjerite na “žrtvu” i uključite u pomaganje u smislu maženja i tješenja. Na taj način dijete će uvidjeti da griženje boli.

  • Nemojte od djeteta tražiti objašnjenje svog ponašanja, vjerojatno ga ne zna. Usmjerite se na rješavanje problema i učenje poželjnim ponašanjima koja ćete nagraditi.

  • Ponudite djeci dovoljno različitih aktivnosti i igračaka kako se ne bi sukobljavala oko korištenja igračaka i sudjelovanja u aktivnostima.

  • Osigurajte dovoljno velik i prohodan prostor i tjelesne aktivnosti koje omogućavaju “pražnjenje” energije.

  • Djeca ponekad traže pažnju na potpuno krivi način. Ako naprave nešto zabranjeno, nastane velika ”frka” i sva pažnja usmjeri se na njih. To se može izbjeći posvećivanjem odgovarajuće pažnje djetetu kad napravi nešto pozitivno i provođenjem zajedničkog vremena u zabavnim i prihvatljivim aktivnostima.

  • Pridržavanje određenog reda, dosljednost i smanjivanje neizvjesnosti smanjuju nervozu i stvaraju kod djeteta osjećaj sigurnosti.

Uvijek reagirajte!

Ne možete preduhitriti dijete svaki put, tako da ako je u fazi griženja, kad-tad će nekoga ugristi. U tom slučaju važno je da reagirate! Nećete ga istući niti ugristi, ali ga možete staviti u tzv. ”time out”, tj. posjesti dijete na stolicu i jasno i glasno mu reći da je to zato što je ugrizao (ili ugrizla) drugo dijete. Nakon nekoliko minuta dijete se ponovo vraća u igru, ali ako ponovo ugrize, opet mora uslijediti kazna. Recite mu da ugrizeno dijete to boli i navedite vaše dijete da ga utješi. U svakom slučaju, bitno je da dijete dobije jasnu poruku da odrasla osoba ne dopušta takvo ponašanje i da će svaki put kada dijete nekoga ugrize odrasla osoba reagirati.

Dijete koje se odmalena uči prihvatljivom ponašanju zasigurno će odrasti sretnije i veselije od onog koje je odmalena u sukobu s vršnjacima i okolinom.