Odgojitelj kao kompetentniji partner – učenje po modelu

Nova slika djeteta kao aktivnog, kreativnog i kompetentnog bića koje na svoj jedinstven način konstruira i sukonstruira svoje znanje, razumijevanje svijeta i koji utječe na svoj razvoj nametnula je određene zahtjeve odraslima u procesu odgoja i obrazovanja. Prema američkoj znanstvenici, LaVisi Wilson, karakteristike ličnosti kompetentnog odgojitelja su: fizičko zdravlje (preduvjet dobrog obavljanja posla koji zahtijeva visoku razinu energije), psihičko zdravlje (odgojitelj je osoba koja treba biti emocionalno dostupna, sposobna za fizičku bliskost, empatiju i razumijevanje), pozitivna slika o sebi (kompetentan odgojitelj osjeća se dobro u svojoj koži, siguran je u sebe i svoje znanje), fleksibilnost (promjene dnevnih rutina za kompetentnog odgojitelja predstavljaju nove izazove), strpljivost (mala djeca od odrasle osobe traže više pažnje i nadzora što često odgojitelja dovodi do iskušavanja granica strpljenja), pozitivnost (odgojitelj treba svojim ponašanjem djetetu biti pozitivan model, kompetentan odgojitelj svjestan je važnosti svojeg pozitivnog stava i ponašanja), otvorenost (kompetentan odgojitelj otvoren je za nove spoznaje, spreman je učiti i usavršavati se). Kompetentan odgojitelj posjeduje visoku razinu fleksibilnosti u odgojno – obrazovnom procesu, prilagodljivost konkretnim mogućnostima djeteta, njegovim potrebama i interesima, kao i uvjetima i kulturi sredine u kojoj se odgoj odvija. Razumije potrebu razumijevanja, istraživanja i mijenjanja postojeće odgojno-obrazovne prakse i okruženja (fizičkog i socijalnog) u kojem djeca žive. Odgojitelj je partner djeci u aktivnostima (zajedno s djecom uči i istražuje), a ne voditelj aktivnosti.  U odgoju djeteta od izuzetne je važnosti osobna pedagogija koju ima svaki odgojitelj (stavovi, uvjerenja, viđenje djeteta, njegova uloga u životu djeteta). Djetetovo okruženje mu izravno poručuje što odgojitelj očekuje od njega, kakvu sliku ili teoriju ima o njemu, njegovu učenju, odgoju i obrazovanju, odnosno kakvu teoriju zastupa i primjenjuje u svakodnevnom radu. Velik dio učenja zbiva se u interakciji pojedinca i socijalne okoline, a jedna od postavki teorije socijalnog učenja A. Bandure jest da ljudi uče promatranjem drugih ljudi. Učenje po modelu obuhvaća modeliranje (dijete promatra živi model), imitaciju (oponašanje bez razumijevanja svrhe ponašanja), učenje promatranjem (dijete uzima u obzir posljedice ponašanja modela) te simboličko učenje (opisivanje ponašanja). Djeca mnogo vremena provode u vrtiću uz djecu i odgojitelje te je iz tog razloga uloga odgojitelja kao primjerenog modela ponašanja i kompetentnog partnera u dječjem odgoju i obrazovanju od iznimne važnosti kako bi dijete razvilo socijalno prihvatljiva ponašanja i sve svoje potencijale.

Dajana Punčikar, odgojiteljica