Sukobi među djecom

Pojam sukoba može se interpretirati na više različitih načina, a većina ih se svodi na konflikte uvjerenja-njihov je izvor u tome što različiti ljudi na različite načine percipiraju istu situaciju. Kao i komunikacija, oni su normalan dio našeg svakodnevnog života. Sukob je zdrav i koristan ako se u njemu pravilno postupa.

Nastanak i reakcija na sukobe

Uzroke za nastanak sukoba najčešće možemo pronaći u nama samima (vlastite pogrešne procjene stvarnosti, iskrivljavanje stvarnosti ili slike o sebi). Jedan od uzroka je i nekontroliranje emocija. Netolerantnost prema tuđem mišljenju, stavovima i ponašanju pridonosi našem konfliktnom reagiranju. Reagirati možemo različito, a to ovisi o našim psihološkim (trajne osobine ličnosti, psihološka stanja, temperament), socijalnim (naučeni obrasci ponašanja, stavovi i mišljenja) i situacijskim (trenutačne okolnosti-mjesto i vrijeme sukoba) čimbenicima ponašanja. Izbjegavanje sukoba nije najpoželjniji stil sukobljavanja, ali je produktivan kada je riječ o sukobu unutar grupe u kojoj riječ pojedinca ne znači puno. Izbjegavanje sukoba je neproduktivan stil kada je riječ o interpersonalnim sukobima jer samo povećava napetost, a sugovornik ga tumači kao nezainteresiranost i odsutnost želje za promjenom, te se tako zamrzava i odgađa, a samim time i otežava jer je sukob s vremenom teže riješiti.

Socijalne kompetencije

Preduvjet za uspješno i konstruktivno rješavanje sukoba su razvijene socijalne kompetencije i vještine. One se uče, odnosno stječu u obitelji, od najranijeg djetinjstva, a nadalje kroz druženje s vršnjacima. Proces socijalizacije djeteta započinje kroz igru i ona je bitno sredstvo za razvoj djeteta. Dijete u igri demonstrira svoje kompetencije bez potrebe za nekim ciljem. Ona omogućava djetetu razvoj apstraktnog mišljenja te bogato iskustvo u komunikaciji. Suradničke i kreativne igre pojačavaju kvalitetu i složenost interakcije među djecom.

Uloga vršnjaka i obitelji

Najvažnija socijalna umijeća vide se u načinu kako djeca pristupaju jedni drugima. Temeljne kompetencije za uspješnu komunikaciju unutar vršnjačke skupine je naizmjenično sudjelovanje u aktivnostima (odgađanje, čekanje na red,  samokontrola emocija). Obitelj omogućava djetetu temeljne uvjete za socijalnu prilagodbu i najvažniji je faktor u učenju samoregulacije, za razvoj pozitivnih crta osobnosti i pozitivne slike o sebi. Sukobi, iako narušavaju sklad u obitelji, primjer su djetetu za indirektno učenje.

Uloga odgojitelja

Nakon obitelji odgojitelj je bitan faktor za razvoj djetetovih socijalnih kompetencija. Osnovno načelo prema kojem bi se odgojitelj trebao voditi u radu s djecom je poštivanje osjećaja. Utjecaj na socijalni razvoj imaju sve vrste aktivnosti, a odgojitelj je taj koji pomaže djetetu pri promjenama emocionalnih reakcija na neugodne te provokativne situacije.

Konstruktivno rješavanje sukoba

Za kvalitetno rješavanje sukoba potrebno je mnogo prakse. Razvoj socijalnih kompetencija i vještina preduvjet je za konstruktivno rješavanje sukoba. Ono omogućava djetetu da istraži moguća reagiranja u konfliktnim situacijama i upozna se sa složenosti sukoba. Usvajanje postupka rješavanja sukoba kod djece se odvija u nekoliko faza. Prva (početna) faza je gdje se djeca međusobno upoznaju i stvaraju pozitivno raspoloženje. U drugoj, najznačajnijoj, dijete se uči komuniciranju, samopotvrđivanju, suradnji te konstruktivnom rješavanju sukoba. Glavni cilj završne faze je da se novi načini ponašanja zadrže i primjenjuju u konfliktnim situacijama.

Posredovanje

Posredovanje, odnosno medijacija, je dogovorno rješavanje sukoba uz pomoć treće neutralne osobe. Posrednik mora biti osoba koja će sudionicima sukoba omogućiti da izraze svoje mišljenje, stavove i želje kako bi zajednički došli do rješenja. On ne utvrđje tko je u pravu ili krivu već ponudi novi pristup rješavanju sukoba. Njegova uloga je smirivanje. On može poslati djecu u različite kutiće za „hlađenje“, ne da bi bili kažnjeni, već da se umire. Kada se djeca umire, nastupa iznošenje problema i ciljeva, smišljanje mogućnosti za njihovo postizanje te odabir i provođenje najboljeg rješenja.

Aktivnosti i igre za razvoj socijalnih kompetencija i stvaranje pozitivnog raspoloženja

Lanac smijeha

Ruke prijateljstva

Glazbene stolice

Pokvareni telefon    

Ivana Knapić, odgojiteljica