Kraći program engleskog jezika u starijoj skupini

U današnje vrijeme, zahvaljujući brojnim znanstvenim istraživanjima iz područja neuroznanosti i neurolingvistike poznate su činjenice o pozitivnim učincima ranog učenja stranog jezika već od najranije dobi djeteta. Dobrobit za dijete očituje se u razvoju komunikacijskih, jezičnih, kognitivnih i akademskih vještina, odnosno povoljnim učincima na cjelokupni razvoj djeteta. Sve je izraženija potreba za znanjem stranog jezika uslijed globalizacije društva te se javlja sve veća potreba za uspostavljanjem uspješne komunikacije ljudi iz udaljenih krajeva svijeta. Dovoljno ranim početkom učenja stranog jezika pridonijet će se razumijevanju i stvaranju pozitivnih stavova prema drugim kulturama i narodima. Osim toga, djeca koja započnu s učenjem stranog jezika u ranoj dobi bolje razumiju i svoj materinji jezik, jer postaju svjesna jezika kao fenomena. Dijete kroz igru na najlakši način i njemu najprirodniji način uči jezik te stječe osnovno znanje o jeziku. Učenjem engleskog jezika u ranoj dobi, djeca se senzibiliziraju za englesko govorno područje. Kroz igru, djeca vrlo brzo bogate fond i rječnik engleskog jezika, pobuđuje se njihov interes za komunikaciju i izražavanje na engleskom jeziku. Djeca uče iz svakodnevnih prilika u prostoru dječjeg vrtića u kojem je okruženje djeci blisko, prepoznatljivo i u vezi je sa stvarnim svijetom djeteta, a dodatno je obogaćeno poticajima za istraživanje i eksperimentiranje. Naravno, ključna je uloga odgojiteljice koje osim jezične kompetencije posjeduje vedru, pozitivnu, poticajnu i toplu osobnost. U stvorenom okruženju koje slijedi prirodni proces učenja, započinje učenje govora na stranom jeziku. Možemo reći da su to zajednička iskustava odraslih i djece u nizu svakodnevnih praktično životnih situacija koje su pretpostavka za razumijevanje prvih govornih izraza. Osnova je neprekidno tumačenje radnji, stalno prevođenje svega što se događa, neprekidni simultani prijevod. Na taj način utječemo na razvoj pasivnog jezika koji tek kasnije prerasta u aktivni jezik. Djeca prvo počinju razumijevati govor, a tek kasnije (neka djeca puno kasnije) počinju upotrebljavati riječi. Odgojitelje i roditelje takva „šutnja“ često brine, no to je razvojno očekivano. Drugi način je stvaranje bogatog  jezično okruženja, odabirući i nudeći kvalitetne brojalice, pjesme i priče, organizirano učenje u koje se nastoji uključiti sva osjetila: poticanje sposobnosti slušanja, sposobnosti vizualnog opažanja, pokret i ritmičke elemente. Djeca informaciju primaju putem osjeta – oni uče ono što vide, čuju ili konkretno rade. Moramo uzeti u obzir činjenicu da sva djeca ne uče na isti način. Tempo učenja i dominacija kanala za učenje nije jednaka kod sve djece. Kako bi se uspostavila ravnoteža između različitih senzoričkih potreba, odnosno različitih načina učenja, od posebne je važnosti proces učenja (igru) organizirati, strukturirati tako da ravnomjerno potičemo vizualno, kinestetičko i slušno doživljavanje te uvježbavanje određenih jezičnih formacija (na materinjem i na stranom jeziku). Teme kojima smo se bavili u najstarijoj skupini uključivale su ponavljanje i proširivanje postojećeg vokabulara, godišnje doba jesen, Halloween, emocije, prigodne priče i pjesmice koje smo usvajali kroz igru, pjesmu i pokret na djeci prihvatljiv i razumljiv način.