Neposlušnost je ponašanje u kojemu se očituje nespremnost (djeteta) podvrgavanju zahtjevima drugih (odrasle osobe). U predškolsko doba faza neposlušnosti nije ništa neuobičajeno – svaki se roditelj povremeno suočava s vikanjem, deranjem, bacanjem po podu, udaranjem nogama o pod. Dječja neposlušnost karakteristična je za dijete kada tijekom odrastanja prolazi krize razvoja, a koliko će ona biti intenzivna ovisi o obilježju njegove dobi, njegovu temperamentu i odgojnom stilu.

Očekivano je da svako dijete odbija:

  • udovoljiti prevelikim zahtjevima koji su iznad njegovih mogućnosti (da šuti u kazalištu ili mirno čeka kod liječnika…)
  • slijediti za njega nerazumljive zahtjeve (lijepo se ponašaj, budi dobar…)
  • djelovati u skladu s našim očekivanjima koja nisu u skladu s djetetovim željama i potrebama (izbor i količina hrane, spavanje…)
  • bez pogovora slušati i izvršavati naše naredbe (obuj papuče, ostavi mobitel…)

Bitno je osvijestiti da su djetetovi postupci najbolji načini koje u danom trenutku zna, ono ne želi biti neposlušno već zadovoljiti svoje potrebe.

KAKO PREDUHITRITI NEPOSLUŠNOST

Pokažite djetetu da ga prihvaćate i cijenite tako da:

  • slušate dijete i pokušate razumjeti što nam ono govori
  • pitate i provjeravate, a ne podrazumijevate
  • provjeravate što dijete želi, a što mu zapravo treba da zadovolji svoju potrebu
  • koristite DA – poruke (govorite mu što da radi, a ne što da ne radi), a ako morate reći NE, objasnite
  • kažite djetetu što konkretno očekujete („Jedi juhu žlicom.“ , a ne „Pristojno jedi.“)

AKO DIJETE UPORNO ŽELI OSTVARITI NEMOGUĆE:

Pitajte dijete što se dogodilo i što želi. Tako će ono imenovati problem i verbalizirati svoju želju. Upitajte ga što može učiniti i što je za njega bolje – da i dalje želi to što ne može dobiti, ili da izabere nešto drugo. Na taj način pomažete djetetu da procjeni što izabranim ponašanjem dobiva, a što gubi, a vi mu pomažete da se suoči s realnošću.

Ovakvo rješavanje problema vremenski traje duže, ali dijete tako svaki puta nauči dio postupka rješavanja problema, ali i kvalitetniji odnos prema sebi i drugima. Uči i da ne može dobiti sve što želi, ali uvijek može dobiti sve što treba (nema autić za igru, ali igrati se, što je njegova stvarna potreba, može). Uči zadovoljavati potrebe, ali ne na uštrb druge osobe,i naposljetku, spoznaje da ima izbor, da njegove potrebe mogu biti zadovoljene i onda kada ne dobiva ono što želi i kada se druga osoba ne ponaša kako ono želi („Prijatelj ti ne da auto, ali što ti sam možeš učiniti da se igraš?“).

ŠTO U DJETETOVU OKRUŽENJU MOŽEMO UČINITI DA IMA MANJE RAZLOGA BITI NEPOSLUŠNO

  1. PRILAGOITE OKOLINU DJEČJIM PRIMARNIM POTREBAMA:

Prilagodite organizaciju prostora i vremena u kojoj dijete može zadovoljiti potrebu za pićem, jelom, dnevnim odmorom i sigurnošću. Provjerite jesu li stvari igračke i prostor bezopasni, smanjite stimulanse pred djetetov odlazak na spavanje i učinite prostor funkcionalnim na način da dijete ima uvijek dostupno piće, da može što više samo učiniti po pitanju obroka i da stvari za igru budu uvijek dostupne da ih dijete može samo uzeti i pospremiti.

  1. OBOGATITE OKOLINU

Omogućite različite igre i igračke koje ćete nuditi planski, zajedno s pedagoškim neoblikovanim materijalom i drugim didaktičkim materijalima koje ćete često mijenjati i nadopunjavati okolinu. Organizirajte aktivnosti u kojima djeca rješavaju sukobe, poput igre uloga ili kazališta lutaka, pričajte priče…

  1. POSTAVITE GRANICE I PRAVILA U PROSTORU GDJE SE DIJETE IGRA

Ogradite prostor, učinite ga sigurnim za dijete i druge (posebno kod bučnih aktivnosti), dogovorite pravila za spremanje nakon igre, a posebne granice i pravila potrebno je dogovoriti za djecu koja imaju posebne potrebe.

  1. PRIPREMITE DIJETE NA PROMJENU OKOLINE

Ovo se odnosi za sve nove situacije, bilo to polazak u vrtić/školu, bilo prije odlaska u kazalište ili restoran. Posebno pripremite dijete prije odlaska na za njega neugodna mjesta – zubaru, liječniku…

  1. POTIČITE DIJETE DA I SAMO MIJENJA SVOJU OKOLINU

Djecu je potrebno postupno i aktivno uključivati u pripremanje prostora za igru i druge aktivnosti, uvažavajući pritom djetetove ideje, naravno, ako su u skladu sa sigurnošću svih uključenih u taj prostor.

Izvor: N. Modrić, Lj. Šarić: „Pomozimo im rasti – Neposlušnost“

Comments are disabled.