Tijekom 12. mjeseca naši roditelji i voditeljice radionica „Rastimo zajedno“ bili su jako vrijedni te su uspješno odradili četiri radionice.
Peta radionica bila je usmjerena na važnost slušanja. Roditelji su naučili koje su to razlike između pasivnog i aktivnog slušanja, kako slušati i čuti jer samo slušanjem možemo razumjeti djetetove prioritete, interese i potrebe, osjećaje.
Na šestoj radionici bavili smo se temom kako dijete uči o svijetu oko sebe. Roditelji su proširili spoznaje o važnosti uloge roditelja i bliskih osoba kao posrednika između djeteta i vanjskog svijeta. Tijekom drugog dijela radionice pričali smo o jednom, za dijete, vrlo važnom izvoru upoznavanja svijeta – slikovnicama. One mogu odlično poslužiti za upoznavanje djeteta s ljudskim aktivnostima, moralnim vrijednostima, izražavanjem emocija, empatijom, lošim i nepoželjnim akcijama ljudi. Također, dotakli smo se i drugog važnog aspekta dječjeg upoznavanja svijeta – igre. Dijete raste i razvija se igrajući se. To je temeljna aktivnost djetinjstva.
Sedma radionica bila je usmjerena na jednu od najaktualnijih tema današnjeg roditeljstva – postavljanje granica. Zajedno s voditeljicama roditelji su proširili znanja o načinima stjecanja samokontrole te o roditeljskim postupcima usmjeravanja, osvijestili su djelotvornost vlastitih postupaka usmjeravanja. Naučili su nešto novo o načinima vođenja djeteta te postavljanju granica i očekivanja; izricanju dopuštenja, očekivanja i JA-poruka.
Nakon mnogo važnih informacija koje su roditelji naučili na prethodnih sedam radionica, osma radionica bila je usmjerena na unapređivanje primjene stečenih znanja i vještina za usmjeravanje djetetova ponašanja u situacijama u kojima su se kao roditelji vrlo često našli. U traženju rješenja na situacije iz svakodnevnih života roditelji su se vrlo dobro snašli. No važno je napomenuti kako ne postoji recept koji bi riješio svaki problem, za svaki problem uvijek postoji više rješenja.