Najmlađa skupina “Leptirići” (djeca u 3. i 4.godini života), započela je u rujnu svoju novu životnu avanturu. 21 Leptirić… 21 priča, svaka drugačija i posebna. Baš poput leptira i naši Leptirići su: šareni u svojim osobnostima, lijepi u svojoj različitosti, lepršavi u svojoj znatiželji i interesima.
Svaka avantura, pa tako i ova vrtićka, ima svoje lijepe i uzbudljive trenutke, ali i one teške i izazovne koji su nam također potrebni da bi upoznavali sebe, svijet oko sebe i razvijali se u svakom pogledu. Nijedan početak nije lagan, nije ni ovaj, posebno djeci koja su se prvi puta susrela sa odvajanjem od roditelja, a onda još i sa situacijama koje od njih traže određenu samostalnost i snalažljivost.
Na početku, suze kod neke djece, a kod druge djece oduševljenje novim prostorom i igračkama. Nakon nekog vremena, uloge se mijenjaju pa plaču oni koji nisu i prestaju oni koji su taj dio odradili. Sve u svemu, jedan specifičan i različiti kolaž svih mogućih emocija, baš kako priliči vremenu prilagodbe. Ona će za neke još trajati, dok se drugi polako privikavaju na vrtićku rutinu, način života, pravila i sve ostalo što je potrebno da bi mogli funkcionirati u socijalnoj sredini. Zato su tu, uz djecu, odgojiteljice, koje svojom podrškom i ohrabrivanjem, ali i zanimljivim, veselim poticajima, sadržajima i aktivnostima nastoje potaknuti dječju znatiželju i boravak u vrtiću učiniti lakšim, zanimljivim i sretnim.
Leptirići su na putu dobrog upoznavanja dnevne rutine (još samo trebaju naučiti dobro se snalaziti u njoj), kao i neka osnovna pravila koja će im pomoći da se što prije osamostale i opuste, a onda i bolje tj.lakše funkcioniraju u grupi. To su uglavnom situacije vezane uz higijenu (snalaženje u kupaonici i wc-u), pripreme za doručak, užinu, ručak, dnevni odmor, snalaženje u garderobnom prostoru, prepoznavanje i verbaliziranje vlastitih potreba i sl. Puno je to izazova (svlačenje/oblačenje, izuvanje/obuvanje, “borba” s priborom za jelo, podizanje rukava prije pranja ruku, a onda i samo pranje, pospremanje igračaka nakon igre, pospremanje stola nakon jela, strpljivo čekanje na željenu igračku te u redu za van itd… Djeci koja su ovladala nekim od tih vještina sigurno je lakše i frustracije su manje, pa se osjećaju sigurnije. No, važno je raditi na tome i u vrtiću, a posebno u obiteljskom okruženju. U tom kontekstu, posebno bih istaknuli važnost rada na zadovoljavanju dječjih potreba, a ne toliko ispunjavanju dječjih želja.
Pred nama je mjesec listopad i nove avanture koje nas čekaju. Želimo nam svima u tome puno strpljenja, radosti i truda.
U nastavku pogledajte fotografije naše skupine…