Učenje o osjećajima za djecu je jako važno kao i učenje svih drugih vještina. Djeci je jako važno naglasiti da su svi osjećaji u redu, nema ispravnih i loših osjećaja. Postoje osjećaji koji su nam više ili manje ugodni i načini koji su prihvatljivi za njihovo ponašanje. Ovaj tjedan u skupini je oformljen centar osjećaja u kojem se nalaze didaktička pomagala i materijali za svakodnevnu preradu trenutnih osjećaja (tabela osjećaja, kocka osjećaja, baloni punjeni rastresitim materijalom, čovječe ne ljuti se, slagalice, poklapalice, memori, slikovnice, fotografije s izrazima lica, maske…). O osjećajima smo razgovarali, imenovali ih, prepoznavali. O njima smo čitali priče. O njima smo pjevali, čak smo i kroz razne osjećaje plesali. Osjećaje je moguće naslikati i modelirali.
Što kažu djeca o svojim osjećajima?
D.N.: „Sretan sam dok idem s tatom na polje s traktorom.“
N.M.: „Sretan sam dok sam doma s mamom, tatom, sekom, djedom i bakom.“
E.Č.: „Sretna sam dok se ljuljam.“
L.M.: „Sretan sam dok idem s tatom na ribolov i on mi primi ribu.“
J.F. : „Ljutnju osjećam u nogama, jer onda ljutito udaram nogama u pod.“
M.Ž.: „Tugu osjećam u rukama, jer mi onda samo vise i polako s njima nešto radim.“
L.M.: „Sreću osjećam u nogama, jer ona veselo skačem.“
Pogledajte fotografije jer osjećaji se na licima najviše primijete.