Postoje trenuci između razgovora, zadataka, očekivanja i izazova.
Oni ne traju dugo – možda nas samo poput lahora dotaknu i prođu. Možda ih samo krajičkom oka i srca vidimo i osjetimo, ali nam se ti trenuci uvuku pod kožu i sjećanja.
Ispune nas nekom milinom, stave osmijeh na lice i blagost u pogled. Tako su svakodnevni i jednostavni, a tako dragocjeni i posebni. U sebi nose neku gestu, misao, neku poruku koju nismo izrekli, ali smo ju prenijeli – ili ponijeli – da nas podsjeća na sve ono dobro u tebi, meni, u nama.
Upravo u tim trenucima pronalazimo svrhu, smisao, snagu, nadu i konačno – LJUBAV.
Teško ih je uhvatiti kamerom. Najbolje ih je osjetiti – uhvatiti srcem.
No, neke od tih trenutaka možda smo ipak uspjeli i osjetiti i kroz ove ruke sačuvati, pokloniti ih vama!