Tijekom boravka na vrtićkom dvorištu i u šetnji primijetili smo da više nema baš puno ptica kao u proljeće. To nas je potaknulo da istražimo zašto ih nema, kojih to ptica nema u gnijezdu, a kojih još donekle ima i gdje se skrivaju tijekom zimskih dana kao i to čime se sada hrane. Putem medija i enciklopedija saznali smo da ptice dijelimo na ptice selice i ptice stanarice. Djeca su sama objasnila nazive jer su zaključili da se selice sele, a stanarice stanuju tu u našem okruženju. Isto tako zaključili su da se ptice sele jer im je zima i nemaju hrane. Zaključili smo da našim stanaricama treba pomoć da dođu do hrane tijekom zime. Izgled i zvuk ptica mogli su doživjeti putem video zapisa i gledanjem dokumentarne emisije o pticama. Promatrajući aplikacije ptica uspoređivali smo njihov izgled, boju, karakteristike te razvrstavali ptice selice i ptice stanarice.
Stolno-manipulativnim i motoričkim igrama poticao se razvoj suradništva u skupnoj igri te razvoj socijalnih vještina u društvenim igrama (poštivanje pravila, čekanje na red i dogovaranje). Tako su djeca igrala memory ptice, igrali male matematičke igre; spoji kartice ptica sa zadanim brojem, riješi labirint, od dijelova sastavi pticu, spoji pticu i stanište, zbroji ptičice i napiši broj.
Nakon priče „Najbogatiji vrabac na svijetu“, razgovarali smo o životu ptica zimi i zaključili kako im mi možemo pomoći izradom hranilica i ostavljanjem hrane na njima dostupnim mjestima.
Tako smo u likovnome centru slikali i lijepili ptice stanarice i njihove hranilice. Od ambalaže smo napravili hranilice koje smo napunili sjemenkama i postavili na stabla u našem vrtićkom dvorištu. Poseban trud i upornost pokazali su u izradi prirodnih hranilica na češeru gdje je trebali ručicama mašću namazati češer i utisnuti razne sjemenke.
Na satu tjelesnih aktivnosti u dvorani igrali smo pokretnu igru „Ptičice u gnijezdu“, te naučili brojalicu „Jedna vrana gakala“.