Tema, s kojom smo završili mjesec veljaču, a ujedno i zakoračili u ožujak, bila je emocije – s usmjerenim aktivnostima na četiri osnovne emocije – sreću, tugu, ljutnju i strah. Djeca već sa 6 mjeseci počinju iskazivati emocije koje se mogu iščitati iz raznih izraza lica. Djeca jasličke dobi (1-3 godine) najviše se izražavaju kroz emocije s obzirom na to da ne govore ili im govor nije u potpunosti razvijen. Uz facijalnu ekspresiju uvijek dolazi i pokazna gesta te raznovrsni uzvici te je, bez obzira na nerazvijeni govor, s manjom djecom vrlo lako „komunicirati“ i iščitati njihove želje i potrebe.
Kako bi Medvjedići bolje razumjeli i doživjeli emocije – svakoj smo pridodali boju: sreći-žutu, tuzi-plavu, ljutnji-crvenu, strahu-zelenu. Boje su tema koja nam slijedi pa nam je ovakva koncepcija simbolike bila dobra uvertira za nadolazeće.
Kroz terapeutsku slikovnicu „Medvjedića je strah ostati u vrtiću“, priču u nizu slika „Dječak i vožnja bicikla“, mini poster s naznakama emocija „Pokazujem kako se osjećam“ te prikazom slika u nizu „Emotivni medo“ djeca su iščitavala emocije iz konkretne situacije/slike, pokazivala ih; oponašala viđeno.
Stolno – manipulativni kutić obogatili smo novim igrama: spajalicom „Vrtuljak emocija“, umetaljkom „Emotivne lutkice“, poklapalicom/memory igrom „Medo Brundo, osjeća se…“, umetaljkom „Četiri osnovne emocije“. Igrama smo poticali razvoj psihomotornih i kognitivnih sposobnosti – koordinaciju oko-ruka, simboličko pamćenje, koncentraciju, preciznost, hvat te njegovali socijalne obrasce ponašanja – dijeljenje, suradnju, pomaganje, čekanje, strpljenje. Modeli lutkica djeci su bili osobito zanimljivi te su ih koristili i za funkcionalnu/simboličku igru – vozili ih u kolicima, stavljali na spavanje, čuvali i sl.
Istraživački/senzorni kutić nadopunili smo balonima punjenima rižom s naznakom emocija na njima. Djeca su vrlo rado njima manipulirala – stiskala, opipavala, potezala.
Četiri osnovne emocije likovno smo prikazali koristeći temperu, kist i to kroz boje (žutu, plavu, crvenu, zelenu) te smo od svake nastale mrlje načinili karakterne likove (sreću, tugu, ljutnju i strah) u skladu s bojom koju predstavljaju.
Ovu temu pratili su stihovi pjesama: „Kad si sretan“, „Mi smo djeca vesela“, „Hoki-poki“, i „Medo Brundo“.