Na početku susreta razgovarali smo o planetima, a njihova saznanja o njima su bila dosta oskudna.
Upotrebom enciklopedije, vedeoprikaza i pjesmice o planetima, djeca saznaju mnogo više te svakome od njih dajem po jedan model planeta i tada pokretima simuliramo kretanje planeta oko vlastite osi i oko Sunca.
Listić s planetama izbojavaju zajednički prema predlošku te se trude što vjernije prikazati pojedini planet.
Bogatiji novim saznanjima, organiziramo i natjecateljski kviz. Djeca su u kratkom vremenu upamtila mnoštvo novih informacija.
Na sljedećem susretu djeca upotrebljavajući didaktiku za darovite vježbaju pamćenje, logiku i kombinatoriku, finu motoriku, vizualnu percepciju i okulomotornu koordinaciju, a sve to u parovima razvijajući pritom i socijalne vještine.
Na početku sata razgovaramo o osjetilima.
Najavljujem da ćemo se baviti osjetilom sluha i njime doživljavati zvukove, ali isto tako da ćemo zvuk doživjeti i osjetilom vida i dodira.
Razgovaramo kako zvuk putuje, kako se “sudara” o površinu i odbija, kako se zvuk mijenja neovisno o tome gdje govorimo, u što govorimo.
Istražujemo kako zvučimo ako govorimo u tuljac i bez njega. F. zaključuje da se zvuk u tuljcu promijenio jer se odbijao u užem prostoru.
Istraživali smo i kako se čuje kad vičemo bez ruku oko ustiju i kako se čuje kada usta obujmimo i kada želimo da se zvuk bolje čuje. Djeca su zaključila da se zvuk bolje čuje ako vičemo “u ruke.” “Zato ljudi tako viču na planini.”
Nakon toga smo razgovarali da zvuk možemo i dodirnuti.
To smo napravili tako da sam pustila zvuk bubnja i/ili električne gitare, pojačala, a djeca su dodirivala zvučnik. Glazba je proizvodila vibracije koje su djeca osjećala.
Zvuk smo mogli i vidjeti tako što sam im pustila video prikaz Chladni ploče koja svojim vibracijama proizvodi vidljive uzorke ako na nju sipamo pijesak, sol i sl.
Za kraj im puštam zvuk drvenog glazbenog stroja kojeg je izradio švedski glazbenik.
Wintergratan – Marble Machine oduševio je djecu.