Sijanje božićne pšenice, tradicionalni običaj, duboko je ukorijenjen u različite kulturne i vjerske tradicije diljem svijeta tijekom božićnog razdoblja. Ova blagdanska praksa ima simbolično značenje povezano s obnovom, nadom i blagostanjem te se često provodi kao dio božićnih obreda. Uzgoj božićne pšenice ima dugu povijest u srednjoj Europi i na Bliskom Istoku, simbolizirajući vjerovanje u obilnu žetvu u nadolazećoj godini. Bez obzira na to koliko dugo se već prakticira, sijanje božićne pšenice ostaje dragocjeni dio blagdanske tradicije. To se radi na dan sv. Lucije, 13. prosinca, a vjeruje se da simbolizira uspješnu žetvu u idućoj godini. Ovoj tradiciji pridružili su se i Mišići te u vrtiću posijali pšenicu u posudice koje su dan prije ukrasili. Svakodnevno zalijevamo pšenicu, stavili smo je na toplo i svjetlo mjesto kako bi nam do Božića narasla i postala što ljepša.
Tradicija pečenja božićnih kolača u većini obitelji postoji oduvijek, a jeste li se ikada pitali kako su nastali ovi omiljeni deserti?
Još u srednjovjekovnoj Europi, u benediktinskim samostanima, nastali su prvi recepti koji su se vezali uz proslavu Božića. U tim su se receptima mogli pronaći tada egzotični začini kao što je cimet ili papar uz dodatke ne uvijek dostupnih namirnica poput lješnjaka, badema i suhog voća. Kako su Europljani otkrivali nove namirnice, tako su nastajale i nove delicije. Nije trebalo dugo da cijela Europa otkrije čar božićnih kolača pa se od 16. stoljeća željno iščekuje najljepše doba u godini. I nama u vrtiću to je jedan od najdražih običaja. U četvrtak se našim vrtićem širio miris božićnih kolačića. Uz pomoć mama Sonje, Jelene i Mišel izradili smo mnoštvo kolačića; zvjezdice, borići, paprenjaci kojima se sladimo ovih dana.